Otpad nije smeće

 

PROJEKT ”OTPAD NIJE SMEĆE”

 

DV „CVRČAK“ KNIN
ODGOJNA SKUPINA „RIBICE“
PEDAGOŠKA GODINA 2016./2017.

ODGOJITELJICE: LJERKA TESKERA, ŽELJKA UZUN

DIMENZIJA GRAĐANSKOG ODGOJA I ORAZOVANJA: Ekološka dimenzija

PODRUČJE UNUTAR DIMENZIJE: Područje gospodarenja otpadom

CILJ: Stjecanje znanja i iskustvo gospodarenja otpadom s ciljem očuvanja prirode te usvajanje vještina korištenja otpada u nove svrhe

KOMPETENCIJE KOJE SU RAZVIJANE KROZ PROJEKT:

• Odgovorno se ponaša u odnosu na gospodarenje otpadom
• Stjecanje znanja o potrebi zaštite okoliša i međuovisnosti žive i nežive prirode
• Pronalaženje novih načina rješavanja problema (inovativnost i kreativnost)
• Izgrađujemo pozitivne osobine ličnosti nužne za osviještenog člana zajednice (otvorenost za suradnju, odgovornost za vlastiti izbor i postupke), socijalne i komunikacijske vještine (dogovaranje, uvažavanje, tolerancija)
• Primjena usvojenog znanja u svakodnevnom životu – izbor, odlučivanje i stvaranje navika odvajanja, razvrstavanja i ponovnog korištenja otpada u vrtiću i obitelji

OČEKIVANI ISHODI:

• zna da postoje različita mjesta za odlaganje različitog otpada
• zna po boji spremnika sortirati otpad
• razlikuje materijale- papir, plastiku, staklo, tekstil
• zna gdje se nalaze spremnici za otpad u vrtiću i koristi ih
• razlikuje pojmove- otpad i smeće
• ima iskustvo u recikliranju papira
• zna kako se od otpada mogu izraditi predmeti za igru i svakodnevnu uporabu
• zna na kojim mjestima može očuvanu odjeću i obuću donirati potrebitima
• ima iskustvo kako tekstil iskoristiti za novi proizvod
• razumije zašto treba prednost davati platnenim vrećicama, koristi ih i zna izraditi uz pomoć odraslih
• zna gdje može odložiti upotrijebljene plastične vrećice
• zna kako može pomoći bolesnima sakupljanjem plastičnih čepova
• poštuje i uvažava, nadograđuje ideje druge djece

POTICAJ ZA PROJEKT:

Šetajući gradom djeca uočavaju smeće razbacano po parku. Postavljaju pitanja i teze odakle smeće dolazi i tko ga baca, imaju potrebu reagirati i skloniti ga.

Dario: „Smeće bacaju divljaci i zločesti ljudi koji ne vole prirodu.“
Ante: „Smeće je ispalo iz kontejnera kad je puhao vjetar i odletilo na grane.“
Stefan: „Ja sam vidio da je neki tamo dječak baca papirić od bombona na pod stalno.“

Imajući na umu da se u predškolskoj dobi djece postavlja temelj za izgradnju ličnosti i stilova življenja, odgojitelji i obitelj su važan model razvoja ekološke svijesti i stvaranja navika gospodarenja otpadom.

TIJEK PROJEKTA:

Projekt smo započeli istražujući dječja znanja, promišljanja i iskustva vezana za pojmove otpad- smeće- recikliranje.

Ante: „Smeće je kad nešto potrošiš pa baciš, kao neke papiriće i boce.“
Antonio: „Otpad je kao smeće ali kad se može popraviti.“
Katarina: „Recikliranje je kad nešto baciš u one neke kutije.“
Antea: „Recikliranje je kad se neki papir pošara pa se od njega nekako napravi čisti papir i ravni i novi.“
Ivano: „To je kad se nešto što ne valja popravi.“
Petar: „Kad nešto staro baciš u kontejner pa to kamion smećar popravi u novo.“

Na pitanje dali bi i zašto trebalo reciklirati otpad djeca su odgovorila:

Iva: „Da se ne baca sve u smeće pa se zasmeći cijeli grad.“
Nikša: „Kad stalno kupujemo nešto novo pa bacamo u prirodu onda je zagadimo od stvari.“
Petar: „Kad odnesemo boce u dućan dobimo kuna.“
Antonio: „Da imamo manje smeća u kanti.“
Kimi: „Smeće kad bacamo u rijeku onda će sve ribe uginuti i mi ako pojedemo prljavu ribu.“

Djeca znaju gdje i na koji način mogu doći do informacija (knjige u knjižnici, na internetu, na mobitelu, tamo gdje se reciklira, nazoveš nekoga na telefon pa pitaš (zeleni telefon), od tete čistačice, od Kayine mame (Eko udruga Krka)…

Slijedeći interes djece znanje smo proširivali i obogaćivali novim spoznajama koristeći knjige i priručnike s temom ekologije, eko letke, eko priče i dječje pjesme a ponajviše situacijske poticaje. Iz knjiga o ekologiji saznali smo koliko pojedinom otpadu treba vremena da se razgradi u prirodi a saznanja smo zapisali na plakat.

Larisa: „Staklo je najlošije za prirodu ono je toliko dugo zagađuje, puno godina, čak ni ja ne znam koliko je to tisuća.“

Katarina je donijela u vrtić rolu od wc papira koja se reklamira kao topiva u vodi i potaknula djecu da naprave pokus. Dvije posude smo napunili s vodom, u prvu stavili običnu rolicu a u drugu posudu rolicu topivu u vodi i označili posude. Nakon 10 min. ;

Katarina: „Ova rolica je sva potrgana baš je vodenkasta a ovoj drugoj nije ništa. Ta će deset godina zagađivati prirodu.“

U vrtiću, šetajući okruženjem vrtića i gradom djeca uočavaju i komentiraju spremnike za otpad.

Antea: „ Ja znam ovaj sivi spremnik, tu ubaciš igračke koje ti više ne trebaju pa ih Kayina mama da siromašnoj djeci. “

Po dolasku u vrtić iz časopisa i letaka izrezujemo različite vrste namirnica (ambalaža) i predmeta te ih lijepimo na papire različitih boja koji su označavali spremnike. Pomoću plakata djeca su usvajala razvrstavanje otpada u odgovarajuće spremnike.

Ela: „Baterije moramo zalijepit na crveni papir jer sam ga vidila crvenog u vrtiću.“
Kimi: „Papirko je plavi, pa imamo ga u vrtiću.“
Antea: „Ja znam da je žuti za plastiku, tamo sam pročitala.“

Djeca su iskustveno zaključila kako razlikovati staklenu od plastične ambalaže.

Dario: „Staklo je jako tvrdo kad ga podigneš a plastika se može malo zgnječit.“
Larisa: „Plastika je šarena i šuškava i tanka a staklo je malo debelo i prozirno. Kad baciš staklo ono pukne pa se možeš porezat a plastika samo skoči od poda.“

Kako bi roditelje upoznali s projektom, pridobili ih kao suradnike, saznali stavove i obiteljske navike vezane uz odvajanje otpada organizirali smo radionicu za djecu i roditelje. Otpjevali smo pjesmice „Mala ekološka“ i „Ekolog“, odigrali natjecateljsku igru „Sortiraj otpad u odgovarajuće spremnike“ te od prikupljenog otpada (tkanine, gumbići, rolice od papira, kutije, slamke, CDi, vuna, kutijice, nakit…) izradili nove igre, ukrase i uporabne stvari.

Kimi: „Najbolje mi je bilo kad smo bojali cd da nastane stalak za nakit.“
Šimun: „Ja i tata smo prvo krenuli radit labirint od neke kutije i slamke pa su nam pomogli Stefan i Ana.“
Marta: „Mami smo pjevali pjesmu o ekologiji i onda smo pravili neku košulju sa šljokicama.“
Jan:“ Bilo mi je smješno kad djeca znaju boje spremnika a roditelji su krivo lijepili.“

Reciklirane radove izložili smo i prodavali na božićnom sajmu u Kninu a prikupljen novac donirali smo Unicefovom programu „Škole za Afriku“.

U suradnji s gradskim Komunalnim poduzećem te Eko udrugom Krka nabavili smo i napravili spremnike za odvajanje otpada te oformili Eko kutak u hodniku vrtića.

Povodom obilježavanja dana vrtića izradili smo i dijelili Eko letke i za svu djecu grada Knina organizirali ekološku radionicu koju je uz odgojitelje vodilo četvero djece iz skupine. Od prikupljenog otpadnog materijala izrađivali smo papirnate avione, lepeze, nakit, kutijice za nakit, držače za olovke…

Uz pomoć vrtićke švelje i roditelja koji su donijeli staro platno svako je dijete izradilo platnenu vrećicu a Antina majka nam je pomogla u šivanju odjevnih predmeta koje smo izrađivali po dječjim likovnim predlošcima.

Prilikom obilježavanja Dana planete Zemlje na gradskom smo se trgu predstavili s modnom revijom reciklirane odjeće, platnenih vrećica, izložbom recikliranih igračaka te eko pjesmicom. Dijelili smo eko letak „Otpad nije smeće“ te sudjelovali u eko radionici „3R“ koju su pripremili djelatnici Nacionalnog parka Krka.

Nika: „Bilo mi je pre super. Malo smo se obukli i šetali u recikliranoj reviji i učili smo praviti cvjetiće od vrećica i ogrlice od novina. “

I u vrtiću smo organizirali modnu reviju na koju su došla djeca svih odgojnih skupina.

Djeca su spontano osmišljavala pjesmice o recikliranju a neke su nam zapisane donijeli i roditelji.

Djeci smo prikazivali dokumentarne filmove o recikliranju različitih vrsta otpada kako bi se upoznali s postupkom ali i pripremali kreativne radionice.

Ana: „Vrećice se mogu napraviti od starog platna, neko nam je saši a mi ukrasimo sa slamkama, gumbićima i nešto nacrtamo.“
Nika: „Kad puno bacamo papir u smeće onda neki ljudi stalno moraju sjeći stabla da nam naprave novi pa nećemo moć disat bez prirode.“
Antonio: „Vidio sam kako se samelju stare boce od plastike, pa se zdrobe i režu na komadiće i u stroju se rastope. Naprave se bočice kao žarulja i onda se napušu u nekom stroju kao balon i to su onda boce.“
Vuk: „Prvo boce od stakla zdrobimo i onda se to stavi u vrući stroj da se rastopi u kapljice koje stroj napuše u boce. Kad izađu hlade se od vrućine pa pogledaju i slažu u kutije.“

Prilikom posjete Eko udruzi Krka naučili smo kako i pokušali od starog platna i plastičnih vrećica napraviti reciklirane ženske torbe i vrećice za ljekovito bilje.

U suradnji sa Ekološkom skupinom OŠ Domovinske zahvalnosti organizirali smo posjetu školi gdje smo zajednički učili kako izraditi reciklirani papir. Papir smo iskoristili za izradu uskrsnih čestitki.

Sav bio otpad (ostatke cvijeća, lišće, suhu travu, grančice) odlagali smo u vrtićki komposter.

Ivan: „Tu stavljamo potrgane grančice i lišće i onda to stoji dugo godina i postane crno kao zemlja“
Ivan: „Kompost je zemlja od otpada i to je onda gnojivo za sadit cvijeće i rajčice.“

Zajednički smo izrađivali različite igračke i predmete od otpadnog materijala (iz vrtića ili su ga djeca donosila od kuće). Nekolicina djece stekla je gotovo svakodnevnu naviku uočavanja mogućnosti i ponovne kreativne upotrebe različitog materijala iz okruženja.

Vrtićke spremnike praznili smo u suradnji s Komunalnim poduzećem (papir, baterije), Eko udrugom Krka (čepovi-za Udrugu oboljelih od leukemije i limfoma, staro platno, najlonske vrećice), Eko knjižnicom igračaka (igračke), odjelom pedijatrije OB Hrvatski ponos (novija odjeća za dojenčad), i Caritasom (odjeća i obuća).

Svoja saznanja zapisivali smo na plakate te izradili mentalnu mapu projekta.

ISHODI UČENJA:

U projektu je sudjelovalo 25-ero djece o. skupine „ Ribice“ te djeca drugih odgojnih skupina po vlastitom interesu. Praćenjem svakodnevnog ponašanja djece u skupini, povratnih informacija roditelja te pomoću anketa i check lista pratili smo usvojene spoznaje i navike s obzirom na planirane ishode učenja.

PLANIRANI ISHODI UČENJA	LISTOPAD 2016. / 25djece	SVIBANJ 2017. /25 djece
Zna da se različit otpad odvaja na različita mjesta	Usvaja: 4 Trajno postignuto: 1	19 13
Zna po boji spremnika sortirati otpad	Usvaja: 5 Trajno postignuto: 2	21 15
Razlikuje papir, plastiku, staklo, tekstil	Usvaja: 9 Trajno postignuto: 4	22 17
Zna gdje se u vrtiću nalaze spremnici za otpad i koristi ih svakodnevno	(Papir, plast.boce, baterije) Usvaja: 19 (papir) Trajno postignuto: 9 (papir)	Svi spremnici 22 15
Razlikuje pojmove otpad- smeće	Usvaja: 3 Trajno postignuto: 0	14 12
Zna objasniti postupak recikliranja papira (iskustvo), stakla i plastike	Usvaja: 3 (papir) Trajno postignuto: 0	19 13
Koristi otpad za igru, izrađuje uporabne predmete	Usvaja: 7 Trajno postignuto: 0	13 7
Zna gdje može sakupljenu odjeću i obuću donirati potrebitima	Usvaja: 6 Trajno postignuto: 2	17 8
Ima iskustvo s ponovnom upotrebom starog tekstila	Usvaja: 1 Trajno postignuto: 1	25 11
Razumije zašto prednost davati platnenim vrećicama	Usvaja: 4 Trajno postignuto: 3	22 8 (upotreba u obitelji)
Zna gdje u spremnik može odložiti iskorištene plastične vrećice	Usvaja: 0 Trajno postignuto: 0	23 14
Pomaže bolesnima (udruzi) sakupljanjem plastičnih čepova	Usvaja: 8 Trajno postignuto: 3	18 7

Kroz ovaj projekt djeca su razvijala osobne kompetencije za aktivno djelovanje u okruženju u kojem borave. Kroz svakodnevne životne situacije usvajali su, konstruirali i sukonstruirali, bogatili vlastita znanja te razvijali naviku odgovornog ponašanja prema otpadu iz kućanstva-prikupljanje, razvrstavanje, ponovno korištenje, zbrinjavanje.

Osvještavali su međuovisnost žive i nežive prirode, spoznavali važnost očuvanja i zaštite okoliša od ljudskog djelovanja. U interakcijama s drugom djecom izgrađivali su pozitivne osobine ličnosti, razvijali kulturu ophođenja i međuljudskih odnosa, učili prihvaćati i uvažavati drugačije, razvijali socijalne i komunikacijske vještine. Aktivnostima su pristupali inovativno, kreativno su rješavali problemske situacije i intelektualne sukobe.

Podrška i uvažavanje odraslih osoba (odgojitelja, roditelja, osoba s kojim su surađivali u društvenoj zajednici) doprinijela je jačanju samopouzdanja, osobnog identiteta djeteta. Osnaženo dijete vlastito će odgovorno ponašanje prema otpadu s entuzijazmom prenositi na prijatelje u o. skupini, obitelj te širu društvenu zajednicu. Roditelje smo potaknuli na uključivanje u odgojno obrazovni proces (posjete, zajedničke radionice, pomoć u šivanju odjeće i vrećica, prikupljanju otpada…). Jačali smo ekološku svijest roditelja i na različite ih načine informirali o aktivnostima djece s ciljem pridobivanja roditelja kao partnera, model ekološkog ponašanja u obitelji.

Odgojiteljice su kroz ovaj projekt proširile svoja znanja i kompetencije, podigle razinu kvalitete djelovanja sa djecom, vrtićkim timom, roditeljima te širom društvenom zajednicom. Ovim projektom smo djeci (i obiteljima) omogućili stjecanje znanja i iskustvo gospodarenja otpadom koji nastaje u kućanstvu te pozitivno djelovali na razvoj ekološke svijesti od najranije dobi.

Odgojiteljice: Ljerka Teskera, Željka Uzun