Priprema djeteta za školu u vrtiću

PROJEKT ”PRIPREMA DJETETA ZA ŠKOLU U VRTIĆU”

P.O. VISIBABA
Odgojiteljice: Vesna Šimić, Maja Janković

CILJ:

Razvoj vještina, znanja i sposobnosti djeteta potrebnih pri polasku u školu te upoznavanje roditelja s ulogom vrtića u pripremi djeteta za školu i senzibiliziranje o stvarnim ptrebama djeteta kako za vrtić tako i za školu.

OČEKIVANI ISHODI UČENJA:

  • Dijete zna prepoznati svoje potrebe
  • Sigurno je i samopouzdano
  • Zna svoja prava i odgovornosti
  • Surađuje s drugima i uvažava prava drugih
  • Samostalno je i ima izgrađene radne navike
  • Ima razvijenu grafomotoriku u skladu sa svojom dobi
  • Razumije prostorne i vremenske odnose
  • Zna osnovne matematičke pojmove
  • Prepoznaje i imenuje osnovne boje
  • Ima razvijen govor i rječnik u skladu sa svojom dobi
  • Ovladane predčitalačke vještine
  • Razvijena koncentracija u skladu s dobi

Na samom početku radne godine kod pojedine djece uočena je nesigurnost i strah od polaska u školu; Kroz svakodnevnu suradnju s roditeljima zaključili smo da i roditelji imaju krivu sliku o stvarnim potrebama djeteta pri polasku u školu – smatraju da se djeca za školu pripremaju tek zadnju godinu prije polaska u školu i da je za upis djeteta u školu najvažnije da djeca znaju čitati i pisati. Osim toga, preveliku pozornost posvećuju radnim listovima.

Ove činjenice inicirale su projekt pod nazivom „Priprema djeteta za školu u vrtiću”.

IZJAVE I CRTEŽI DJECE:

  • Lovre, 6.g.: „U školi ne smiješ pričat ni igrat, moraš biti tih, šutit i pisat pa učit.”
  • Mihael, 6,5.g.; „Ja ne želim napustit vrtić jer želim ostat ali možda će mi bit bolje u školi. U vrtiću je bolje, alo možda mi je bolje u školi jer ja želim učit. A u školi se možemo igrat na tjelesnom. U vrtiću ima prepuno kutića u kojima se možemo igrati uvijek i to volim.”
  • Marko, 6,2 g.: “Ne želim se upisat u školu zato jer trebaš naučiti pisat i čitat slova a ja to ne znam.”
  • Vasilije, 6g.: „Ne znam želim li u školu jer se samo na radnom satu može jesti i igrati igrice na telefonu, a bit će mi malo teško jer ne mogu zavezati cipele, a mame mi nema.”
  • Vasilija, 6.g.: “Sviđa mi se više u vrtiću jer ovdje ima više prijatelja i uvijek nešto novo radimo, a u školi mi se sviđa što ću učiti zbrajati i engleski jezik.”
  • Mia, 6,4 g.:”Volim vrtić, igrati se u svim kutićima, a u školi moram slušat samo učiteljicu.”

STVARANJE POTICAJNOG OKRUŽENJA

Kroz razgovore s djecom uočili smo njihove potrebe i interese koji su nas potaknuli na njihovu realizaciju. Posebnu pozornost posvećivali smo razvoju samostalnosti kod djece jer smo uočili veliki interes djece za savladavanje svakodnevnih životno-praktičnih i radnih aktivnosti:

U savladavanju navedenih aktivnosti starija djeca izražavaju veliku želju pomoći mlađim prijateljima pa smo u skladu s tim stvarali prilike za ostvarenje njihove želje:

Daljnji tijek projekta nametnuo nam je potrebu za roditeljskim sastankom jer smo kroz svakodnevne susrete s roditeljima primjetili i njihovu nesigurnost i neznanje koje su prenosili i na djecu.

Za početak smo dali određenje dječjeg vrtića kao mjesta ugodnog druženja i zajedničkog življenja djece i odraslih kroz koje odgojitelji kod djece potiču razvoj sposobnosti i vještina potrebnih pri upisu u školu ali i za život općenito.

U nastojanju da „pobijemo” dvije opće zablude vezane za upis djeteta u školu (da se djeca za školu pripremaju tek zadnju godinu prije polaska u školu i da je za upis djeteta u školu najvažnije da djeca znaju čitati i pisati), naveli smo 9 kriterija po kojima bi se trebala gledati dječja spremnost za školu, a to su: SAMOSTALNOST, SOCIOEMOCIONALNA ZRELOST, GEAFOMOTORIKA, PROSTORNI I VREMENSKI ODNOSI, NUMERIČKO POIMANJE, BOJE, GOVOR I RJEČNIK, PREDČITALAČKE VJEŠTNE I KONCENTRACIJA te smo roditeljima dali uvid u to kako mi u vrtiću s djecom kroz aktivnosti koje povezuju igru, kretanje i govor utječemo na sva područja razvoja djeteta te ga tako postepeno od rane dobi pripremamo za školu i za život, a zadnju godinu prije polaska u školu nešto intenzivnije. Tako smo ukazali roditeljima na veću važnost psihofizičke zrelosti djeteta naspram važnosti vještine usvojenosti čitanja i pisanja kod upisa djeteta u školu ta važnost pripreme djeteta od najranije dobi.

Također smo iznijeli i vidove suradnje kroz kutić za roditelje, interaktivni kutak, roditeljske sastanke, zajednička druženja-radionice, pomoć pri prikupljanju određenih materijala i dr. Sugerirali smo roditeljima da ne precjenjuju vrijednost radnih listova zbog toga što djeca i kroz druge sktivnosti usvajaju pojmove koji su u radnom listu.

ISHODI SASTANKA – na osnovu anketnog listića:

  • Roditelji uočili veću važnost psihofizičke zrelosti djeteta od važnosti vještine usvojenosti čitanja i pisanja
  • Uočena važnost pripreme djeteta za školu od najranije dobi, a zadnju godinu intenzivnije
  • Interes da i oni razvijaju sposobnosti djece kroz igru zadovoljavajući navedene kriterije
  • Osvještenost roditelja o nepotrebnom precjenjivanju radnih listova, vježbenica i sl.

Osim navedenog, roditelji su nam dali podršku i pokazali interes za kvalitetnim partnerskim djelovanjem kako bi što bolje pripremili dijete za polazak u prvi razred.

Suradnju smo započeli kroz aktivnost „Putujući ruksak“ u kojoj su djeca svaki tjedan nosila ruksak s odabranom pričom te učila prepričavati zajedno s roditeljima; na taj način razvijali su predčitalačke vještine te bogatili govor i rječnik.

Na prijedlog roditelja poslijepodnevne skupine „Vjeverice” , s jutarnjom skupinom „Pčelice” organizirane su brojne interne svečanosti i druženja kako bi ojačali socioemocionalnu zrelost djece koja su se u izdvojenom područnom objektu često osjećala usamljeno i pokazivala veću nesigurnost nego djeca iz centralnog objekta.

Djeca su na ovaj način jačala suradničke odnose, uspostavljali nova prijateljstva što je rezultiralo većim zadovoljstvom, sigurnošću i samopouzdanjem.

Osim navedenih društveno-zabavnih aktivnosti, organizirana su i sportska druženja gdje smo kreirali bogato i sigurno okruženje u kojem je dijete moglo zadovoljiti svoje potrebe za kretanjem i time jačati cjelokupan organizam. I u tome smo naišli na podršku roditelja i u suradnji s njima posvetili smo se uređenju dvorišta (koje je bilo nefunkcionalno) formiranjem sportskog poligona od starih automobilskih guma.

Socioemocionalni razvoj djeca su jačala i kroz sudjelovanje u brojnim vanjskim manifestacijama.

Dječju spremnost za školu i dalje smo razvijali planiranjem brojnih aktivnosti i sadržaja prema interesima djece.

Izjava djevojčice Marine (6.g.) : „Meni je dobro svugdje jer u školi ima velika ploča pa na njoj pišemo i onda možemo učiti pisati slova , ali u vrtiću nemamo onkakvu ploču” potaknula nas je na formiranje centra „Naša mala  školica” koji smo obogatili pločom za pisanje, abecedom, slovaricama, računaljkama, didaktičkim igrama na temu slova i brojeva.